Podignut u razdoblju 1494. – 1502. godine, perivoj ljetnikovca obitelji Gučetić – Gozze jedini je sačuvani dubrovački perivoj čiji je razvoj u proteklih pet stoljeća tekao evolucijskim rastom. Od jednostavne, ranorenesansne kompozicije u kasnorenesansnoj i baroknoj etapi razvija se izrazita jednoosna koncepcija, koja se kao prepoznatljiva osebujnost zadržala do danas. To ukazuje na odmak od uobičajenog tlocrta dubrovačkog renesansnog perivoja u obliku nepravilne mreže. Jednoosnom kompozicijom Trsteno se izdvaja kao tipološka različitost renesansne dubrovačke perivojne arhitekture.
Perivoj u Trstenom bio je jedini na dubrovačkom području gdje se tekuća voda mogla slobodno upotrijebiti za perivoj. Godine 1736. podignuta je, najveća u Dubrovniku, barokna fontana s bazenom, velikom špiljom (grotom) i kipovima iz antičke mitologije (Neptun i nimfe), postavljenim ispred špilje. Fontana se opskrbljivala vodom iz potoka preko akvedukta s 14 lukova.
U pogledu stilski prepoznatljivih perivojno-kulturnih obilježja prepoznajemo pet etapa – renesansnu (15. i 16. st.), baroknu (17. i 18. st.), romantičnohistoricističku (19. st.), kasnoromantičnu (početak 20. st.) i kasnomodernističku (druga polovica 20. st.).
Jednoosna kompozicija uobičajena je kod talijanskih renesansnih perivoja, a kod dubrovačkih je perivoja iznimka. Na toj arhitektonskoj kompozicijskoj osi smješteni su zgrada ljetnikovca i paviljon (vidikovac/glorijet) te akvedukt s fontanom i grotom. U doba kasne renesanse, u drugoj polovici 16. stoljeća, perivoj se širi unutar lovorova gaja i postaje jedno od mjesta intelektualnog života Dubrovnika.
Barokno doba u Dubrovniku počinje nakon velikog potresa 1667. i traje do kraja 18. stoljeća. Uzdužna os sada se naglašava i postaje glavna tema barokne kompozicije perivoja i ljetnikovačkoga sklopa. Perivoj se proširuje pravokutnim šetnicama s rubovima od šimšira (Buxus sempervirens L.) i s gajevima (bosketima) unutar polja, a 1736. podiže se barokna fontana sa skulpturama ispred grote.
U drugoj polovici 19. stoljeća perivoj se obnavlja u romantično-historicističkom duhu, što je ponajprije dovelo do sadnje novih domaćih, ali i unesenih (stranih) vrsta biljaka – egzota i kultivara. Od tada perivoj poprima sve više izgled dendrološke zbirke. U zapadnom dijelu posjeda počinje se 1905. godine podizati novi perivoj, na predjelu zvanom Drvarica, na podlozi dijelom staroga maslinika, a dijelom prirodne vegetacije makije i gariga. Uneseni su nasadi egzotičnog i autohtonog raslinja. Tlocrtno rješenje slijedi historicističke i kasnoromantične predloške s mnoštvom kamenih građevina – terasa, vidikovaca, kamenih stubišta – preko kojih se spušta do obalnih stijena. Taj je dio Arboretuma dva puta stradao u požaru – 1992. i 2000. godine.
Nakon proglašenja Arboretumom 1948. godine, dio površine i građevina otvoren je javnosti, a drugi je dio korišten za istraživački rad i za redovito održavanje. Prva obnova napravljena je 1965., a druga 1980-ih godina, kada su preoblikovana četiri uresna vrta.
Povijesne građevine
Ladanje je obilježilo hrvatsku povijest od renesansnoga doba. Ljetnikovci na Jadranu, a dvorci u kontinentalnom dijelu Hrvatske bili su žarišta kulture, umjetnosti i političkog života. Ladanjske su cjeline bile ambijentalni sklopovi ljetnikovca, perivoja, gospodarskih zgrada, vrtova, voćnjaka i obradivih površina te livada, pašnjaka i gajeva. Život na ladanjskom posjedu Trsteno odvijao se kroz njegovu stambenu i gospodarsku funkciju. Izgrađeno je deset građevina: ljetnikovac iz renesansnoga doba obnovljen je i pregrađen u barokno doba, nakon velikog potresa 1667. godine; paviljon (glorijet, vidikovac) neposredno vezan uz ljetnikovac; kapelica; fontana; akvedukt; mlinica za masline; spremište pokraj mlinice; krušna peć; pojata; gospodarska zgrada. Sjeverno od akvedukta, izvan Arboretuma, jest mlinica za žito. Sve su građevine unutar Arboretuma do danas sačuvane i kao graditeljska su cjelina zaštićene.
Ljetnikovac, ostale građevine i perivoj izvorno su imali renesansna obilježja. Nakon velikog potresa 1667., koji je razorio i Dubrovnik, rađene su preinake u duhu baroknoga doba. Ljetnikovac je tada djelomično pregrađen, a renesansni je perivoj proširen i barokiziran s naglašenom središnjom šetnicom, na kraju koje je podignuta velika fontana s grotom. Istočno od glorijeta izgrađena je vrtna kuhinja s krušnom peći i proširen je prostor s gospodarskim građevinama.
