Odluku o izgradnji ljetnikovca na vlastitom kultiviranom posjedu u Trstenom donio je 1484. godine Ivan Marinov Gučetić. O izgradnji ljetnikovca svjedoči natpis na latinskom jeziku koji je 1502. godine bio uzidan u pročelje ljetnikovca, a u hrvatskom prijevodu glasi: Dičim se susjedima, no još se više ponosim vodom, zdravim podnebljem i obradom svijetloga gospara. Evo ti, putniče, očitih tragova ljudskoga rada, gdje valjano umijeće usavršava divlju prirodu.
Taj izvorni ljetnikovac stradao je u potresu 1667. godine i na njegovim je ostacima podignut novi kao jednostavna jednokatnica skromne arhitektonske opreme i klasičnoga tlocrtnog rasporeda, koji se ustalio na dalmatinskom primorju oblikujući tipološku grupu s karakterističnim središnjim prostorom i s četiri bočne sobe (quattro stanze, un salon).
Ljetnikovac se izdvaja iz mnoštva ladanjskih građevina na području Dubrovačke Republike upravo po razmjerno prostranom perivoju, vidljiv je sa svih strana te je u neposrednom i nesmetanom kontaktu s prirodom, perivojem, maslinicima i šumom te otvorenim pogledom prema moru i Elafitskim otocima. U prvoj fazi izgradnje ljetnikovca, okomito na glavnu šetnicu, uspostavljena je os koja određuje pravac akvedukta, a prolazi sredinom kuće i završava paviljonom (vidikovcem, glorijetom). Takva se organizacija prostora zadržala i u sljedećim stoljećima kada je došlo do znatnih promjena u izgradnji. Gotičko-renesansnom ljetnikovcu pripadaju klesani ulomci – profilirani lukovi prozora, dijelovi pila, lavlje glave, stupovi odrine i kapiteli – u sekundarnoj upotrebi, a klesali su ih korčulanski majstori Bartul i Frano Karlić.
Južno od ljetnikovca, na kraju šetnice je paviljon (vidikovac, glorijet). Niski, četverostrani ugaoni stupci i osmerostrani stupovi nose četverostrešno krovište na drvenoj konstrukciji. Iz njega se pruža veličanstven pogled prema moru i Elafitskim otocima. Sjeverozapadno od ljetnikovca je pravokutna nadsvođena kapela posvećena sv. Jerolimu sagrađena u 16. stoljeću. Oltar izveden u štuku datira se u sredinu 18. stoljeća kao i štukodekoracija na bočnim zidovima.
Iz ranoga razdoblja sačuvala se mlinica dok je novi perivoj na Drvarici oblikovao Vito Bassegli-Gozze početkom 20. stoljeća, kada je izrađen i kameni put prema moru i lučici, ukrašen kipovima, kamenim ulomcima i natpisom.
