U velikom ljetnom požaru 2000. godine, u kojem su izgorjele dvije trećine od cjelokupne površine Arboretuma, ostala je sačuvana mala površina starog maslinika. Taj preživjeli dio starog maslinika postao je 2002. godine jezgra obnove povijesnog maslinika. Na očuvanom dijelu determinirano je 7 starih sorti maslina, od 15, koliko ih je zabilježeno za Dubrovačko primorje. Stara stabla obnavljana su obrezivanjem i prihranom, a izgorjela prorjeđivanjem izbojaka i uzgojem mladih stabala. Usporedo su cijepljenjem i uzgojem sadnica introducirane i preostale stare sorte Dubrovačkog primorja.
Obnovljeni maslinik na površini od 15.370 m2 već donosi urod i karakteristično, kvalitetno ulje.
Na ovoj se površini uzgaja oko 200 stabala maslina, što obuhvaća 15 sorata: Oblica, Mezanica, Bjelica, Uljarica, Mrčakinja, Dužica, Jeruzalemka, Kosmača, Zuzorka, Grozdača, Velika Lastovka, Piculja, Murgulja, Žabarka i Želudarica.
Prirodna obnova vegetacije na opožarenim površinama Arboretuma – koje su prije požara većim dijelom bile pod šumom alepskog bora i čempresa – iznenađujuće velikim brojem i rasporedom obnovljenih maslina jasno pokazuje da je cjelokupna površina, osim užeg priobalnog pojasa, bila terasirana i kultivirana kao maslinik, mjestimice miješan kulturom rogača, mjendula i smokava.
Na površinama maslinika koje nisu mogle biti obnovljene planskom obnovom obnavljanje izgorjelih stabala odvijalo se prirodnim putem bez kultivacije te su one do danas zarasle u gusti sklop visoke vegetacije koja će ih uskoro prerasti i one će odumrijeti. Takav gusti sklop predstavlja ugrozu i protupožarno je nedopustiv. Ustaljenim zahvatima protupožarnih prosjeka uništila bi se cjelina povijesnoga maslinika te se jedino prihvatljivo rješenje pronalazi u mogućnosti obnove maslinika i vraćanja njegove prvobitne funkcije. S time bi se dobio sigurni, očišćeni i kultivirani prostor kao vanjski štit povijesnim perivojima, ujedno višestrukog značaja i namjene.
Približna površina novih maslinika iznosila bi oko 42.287 m2. Uz sadnju maslina obnovili bi se i izvorni suhozidi. Svrha i cilj obnove povijesnog maslinika uz stvaranje zbirke autohtonih sorata ima trojaki smisao: očuvanje kulturne i etnološke baštine, očuvanje genskog fonda tj. autohtone, poljoprivredne bioraznolikosti i uključivanje maslinika u turističko gospodarstvo.
