U doba kada je engleski pejzažni perivoj već osvojio Europu i uzeo zamaha u širenju, Dubrovnik je proživljavao svoj suton i zadnje dane svoje Republike. Perivoji su ostarjeli zajedno s ljetnikovcima, a zadnje su im udarce zadali rusko-crnogorska pohara 1806. i ukinuće Republike 1808. godine.
Napušteni su ljetnikovci ponuđeni na prodaju ili prepušteni propadanju. Kad se nakon političkih promjena ustalila austrougarska vladavina, u drugoj polovici 19. stoljeća počinju se graditi novi perivoji i preuređivati stari.
Prvi novi perivoj počeo je 1859. uređivati na Lokrumu nadvojvoda Maksimilijan von Habsburg nakon što ga je kupio od Dubrovčana. Uz stari klaustarski renesansni perivoj dogradio je novi, koji se širi na nekoliko terasa, prostire ispred novoga historicističkog ljetnikovca i proteže do lučice Portoč, a uređen je u historicističkom stilu i zasađen mnogim egzotičnim vrstama biljaka. Ostali je dio otoka bio kultiviran u duhu pejsažnog perivoja. Ovdje je Maksimilijan ispunio svoju želju za eumediteranskim perivojem s nasadima agruma, te tropskih i suptropskih biljaka, koju, tri godine ranije, nije mogao ostvariti u Trstu uz svoj dvorac Miramare, gdje ga je hladnija klima natjerala na kompromise pri ostvarenju sjeverno-mediteranskog perivoja.
Još jedan novi perivoj dubrovačkoga područja nastaje na otoku Lopudu. Grof Baltazar Bassegli-Gozze 2. travnja 1886. odlazi barkom iz Trstenoga na Lopud da svome prijatelju Augustu Mayneriju osmisli plan perivoja i pomogne ga provesti u djelo. Ovdje će primijeniti svoje četrdesetogodišnje iskustvo sadnje i uzgoja biljaka u Trstenome, te svoje dobro poznavanje i razvijeni osjećaj za perivojno oblikovanje u duhu svojega doba. Nije poznato da je u 19. stoljeću izgrađen još neki novi perivoj, ali su mnogi stari bili više ili manje preuređeni ili čak dobili proširenja čije su se prepoznatljive historicističke oznake zadržale do današnjih dana. Renesansni Sorkočevićev perivoj u Komolcu dobio je novouređeno proširenje na vanjskom dijelu uz ribnjake.
Na početku 20. stoljeća jedini cjeloviti novi perivoj izgrađen je u Trstenome na posjedu Gozze, na Drvarici zapadno od staroga renesansno-baroknoga perivoja s ljetnikovcem, kao zasebna i odvojena cjelina. Veličinom od 21.905 m2 najveći je među dubrovačkim perivojima, a nadmašuje čak i javni perivoj Gradac (16.500 m2). Osmislio ga je i izgradio Vito Bassegli-Gozze kao karakteristični perivoj završetka 19. i početka 20. stoljeća, koji pripada tipu složenog perivoja s naglašenim romantičarskim inscenacijama i gradbenom strukturom mediteranskog perivoja. Kroz bogatstvo perivojnih sadržaja otkriva se vrlo čitljiva ideja prikaza povijesti dubrovačke vlasteoske obitelji Gozze.
Perivoj Gradac otvoren je i stavljen javnosti na korištenje 1898. Bilo je to prvo značajno djelo Društva za promicanje interesa Dubrovnika (danas „Dub“). Perivoj Gradac smješten je na jugoistočnom obronku brežuljka Gradac, koji se, okrenut moru, izdiže iznad Danča.
Njegova veličina (16.500 m2) i gusti sklop šumskoga raslinja u blizini stare gradske jezgre, nasuprot pojasu starih suburbanih vrtova, postao je organski dio panoramske slike grada. Značenje mu je to veće što pripada malobrojnoj skupini od samo nekoliko dubrovačkih perivoja podignutih u drugoj polovici 19. stoljeća.
Danas je Gradac najstariji postojeći javni perivoj Dubrovnika, jer je onaj na otoku Lokrumu, koji je kao dvorski ladanjski perivoj bio uređivan već od 1859., tek u 20. stoljeću postao javni perivoj.
